Ujedinjeni narodi će početkom studenoga ponovno raspravljati o nacrtu za novi Ugovor o trgovini oružjem (Arms Trade Treaty-ATT). Ugovor je spomenut u zaključnom popisu prijedloga posebne Biskupske sinode za Afriku, koji je uručen Papi. Pregovori o tome ugovoru zapeli su prije tri godine kada se počelo raspravljati o nezakonitoj trgovini lakim oružjem. Prema podacima Ujedinjenih naroda svijetom kruži 875 milijuna komada lakoga oružja.
Govoreći o ilegalnoj trgovini lakim oružjem u razgovoru za našu radio postaju, Francesco Vignarca, koordinator talijanske mreže za razoružanje, rekao je kako na međunarodnoj razini trgovina lakim oružjem nije zakonski uređena. Ona podliježe nacionalnim propisima, zbog čega mogu postojati dobri i loši zakoni. Ako se želi izvoziti oružje u države s problematikama, taj se problem može zaobići neizravnim izvozom, primjenom takozvane triangulacije, to jest izvozom iz države sa strogim zakonima u državu s blažim zakonima, potom iz te države u zaraćene države. Brojna istraživanja glavnih svjetskih organizacija u Africi tvrde da više od 95% oružja na područjima lokalnih sukoba dolazi s drugih kontinenata, oni se dakle međusobno ubijaju, a tim se koriste poduzeća i naročito zapadnjaci – istaknuo je Vignarca.
Osvrnuvši se na prepreke postizanju međunarodnoga ugovora, rekao je kako su se Sjedinjenje Države oduvijek suprotstavile svakom pokušaju reguliranja. Ne treba zaboraviti da Sjedinjene Države, osim što je država s više od 50 % svjetskoga ulaganja u naoružanje, najviše izvoze oružje. Ipak, zahvaljujući naporima civilnoga društva da se usvoji ugovor, izgleda da će ugovor biti usvojen. Slab i ne strukturiran ugovor da se može shvatiti tko ga krši beskoristan je, organizacije civilnoga društva ne žele takav ugovor – istaknuo je Vignarca.
Govoreći pak o međunarodnome ugovoru o zabrani pješačkih mina, rekao je kako je prvi put pokret, koji je krenuo od civilnoga društva potom preuzet od država, doveo do stvarnih, čvrstih i konačnih rezultata. Sada postoje programi država i Ujedinjenih naroda za uništavanja nagaznih mina. Međunarodni ugovor o zabrani prenošenja oružja primjenjivao bi se na svaku vrstu naoružanja, od smokresa do helikoptera i nosača zrakoplova. Stoga je razumljivo da je takav ugovor teško prihvatljiv za vojnu industriju koja živi i zarađuje od proizvodnje naoružanja – pojasnio je Vignarca.Na primjedbu kako se najviše zarađuje prodajom maloga, lakog oružja rekao je kako je bivši tajnik Ujedinjenih naroda Kofi Annan prije nekoliko godina izjavio da je lako oružje najubitačnije sredstvo uništavanja stanovništva, od toga oružja godišnje pogine oko 500 tisuća osoba, a to znači svake minute pogine jedna osoba. Treba imati na umu da se svake godine proizvede oko 13 milijardi streljiva, za svaku osobu dva ubojita zrna. Riječ je o velikome problemu, o velikoj sramoti, jer upravo malo, lako oružje hrani sukobe, naročito one najzabravljenije, najnasilnije i to u najsiromašnijim državama poput afričkih – zaključio je Vignarca.