19- 02 - 2001

Zbivanja u Vatikanu
Druge vijesti iz Crkve i svijeta

Papa primio turske biskupe
Turska je zemljopisni most između Azije i Europe te mjesto susretišta kultura i religija. Kršćanstvo u ovoj zemlji, iako brojčano maleno, može se ponositi tisućljetnom tradicijom koja se isprepliće s prvim ekumenskim koncilima i djelima velikih ljudi vjere kao što su sv. Ignacije Antiohijski ili sv. Ivan Krizostom. Bogato nasljeđe iz kojega i uzima motive i pouzdanje za sučeljenje sa zahtijevnom sadašnjicom, glavne su točke današnjeg papinog govora upućenog biskupima Turske biskupske konferencije koji se nalaze u periodičnom posjetu “ad Limina Apostolorum”. U Turskoj su kršćani tek 0,2% pučanstva, kap u moru više od 56 milijuna Turaka koji ispovijedaju u većini sunitski islam. Manje od 30 tisuća katolika podijeljeni je u različite obrede i pedesetak župa koje predvode svećenici i redovnici. Stvarnost nimalo laka u kojoj je ipak svjedočanstvo katoličke zajednice jasno, poglavito u vidiku novih veza vlade u Ankari koja se priprema za ulazak u Europu. U ovoj optici međuvjerski dijalog ostaje apsolutni prioritet, a dodirnih točaka s islamom – kako kaže Papa – ne nedostaje. Primjerice u odgoju mladih, gdje krajevni kler vodi 26 katoličkih instituta, zatim zauzimanje u socijalnom i profesionalnom životu. Nije manje važna draga uspomena na blaženoga Ivana XXIII., koji je dobro prihvaćen u Turskoj kako od muslimanskog svijeta tako i od laika. U svezi s tim Papa je podsjetio na nedavne proslave u Carigradu u čast “Papi prijatelju Turaka”, naslov koji je budući papa Roncalli zaslužio još iz dana kada je bio apostolski nuncij u Turskoj. Papa je na kraju istaknuo da bi trebalo više poraditi na odgoju duhovnih zvanja i laika te veću brigu za potporu obitelji. Brak proživljava konkretne teškoće,- jer kako je rekao Papa – kršćanski ideal jedinstva i nerazrešivosti često je krivo shvaćen. Papa je također bisupima zaželio da budu živa i otvorena Crkva, puna povjerenja u budućnost, izbjegavajući napasti uvijek nazočnoj u pastoralu da rezultati ovise samo o vlastitim sposobnostima i nacrtima.

Misa prigodom 1700. Obljetnice pokrštenja Aremnaca i Angelus
Sveti je otac jučer tijekom svete mise, kojoj je prigodom proslave 1.700.obljetnice pokrštenja armenskog naroda predsjedao, a koju je predvodio patrijarh Nerses Betros 19. u bazilici svetog Petra, zahvalio armernskom narodu za 17.stoljetnu vjernost Kristovoj Crkvi i izrazio nadu da će što prije moći posjetiti Armeniju. Papa se osvrnuo na dramatičnu povijest kršćanstva u toj zemlji, koja je još prije rimskog carstva poprimila kršćanstvo, nakon što se 301.godine posredovanjem svetog Grgura Prosvjetitelja obratio njihov kralj Tiridat. Time je – prema Papinim riječima - Armenija postala blagoslovljeno i posvećeno mjesto Duha. Povijest je Armenije usko povezana s kršćanstvom tako da se s njime poistovjećuje. Bilo je to – kako je istaknuo Sveti otac – savezništvo bez predumišljanja i onda kada se za tu vjernost proliejvalo krv i moralo napustiti zemlju. Papa je spomenuo primjer svetog Vardana heroja ne samo zbog vjernosti Kristu, već i zbog prava, koje mora uživati svaka savjest, slijedeći svoj unutarnji glas. To Kristovo svijetlo nisu uspijele ugasiti ni dugogodišnje tmine militantnog ateizma. Papa je spomenuo kako su prema starodrevnoj predaji kršćanstvo u Aremeniju donijeli apostoli Tadej i Bartolomej. Krajem trećeg stoljeća vjera u Krista postala je konačno sastavni dio vjerske, etničke i kulturne fizionomije armenskog naroda. 301.godine sveti Grgur Prosvjetitelj uspio je obratiti kralja Tiridat i cijeli kraljevski dvor. Od tada se kršćanstvo brzo proširilo u sve krajeve Armenije, koja danas broji oko 3 milijuna i 500.000 stanovnika, ali gotovo isto toliko ih živi u inozemstvu. Veći dio stanovništva pripada Armenskoj apostolskoj Crkvi. Armenska katolička Crkva broji oko 500.000 članova razasutih uglavnom diljem Europe i Amerike. Kao što je nedavno predao dio relikvija svetog Grgura Prosvijetitelja patrijarhu Armenske apostolske Crkve, tako je Papa Ivan Pavao II. jučer predao dio tih relikvija i patrijarhu Armenske Crkve, koja je ujedinjena s rimokatoličkom crkvom. Sveti je otac izrazio nadu da će i među tim Crkvama doći što prije do potpunog ujedinjenja kao što je to bilo i prije nicejskog sabora. “Relikvije istog sveca pristune među katolicima i među pripadnicima apostolske Crkve simbol su – kako je primjetio Sveti otac – uskog jedinstva vjere.

Na teška trpljenja armenskog naroda tijekom proteklih 17.stoljeća Papa je upozorio vjernike prije molitve Anđeoskog pozdravljenja, primjetivši kako je armenski narod svoju vjernost vlastitom kršćanskom identitetu skupo platio i u najnovije doba, kada su 1915.Turci poubijali oko milijun i pol Armenaca. Odavši počast žrtvama armenskog kršćanstva, Sveti je otac istkanuo kako su Armenci i u dijaspori očuvali svoju duhovnu i kulturnu baštinu te je izrazio nadu da će taj narod nakon tolikih mukotrpnih progonstava napokon uspijeti živjeti u miru i tako doprinijeti svojim izvanrednim sposobnostima kulturnom i duhovnom rastu čovječanstva.Papa se osvrnuo i na dramatično stanje pučanstva u El Salvadoru te pozvao sve da pompgnu tom – kako je rekao – dragom i teško iskušanom narodu Južne Amerike. Papa je zabrinut i razvojem situacije na Bliskom istoku. Svakog dana sa žalošću saznajemo – pojasnio je Sveti otac – kako logika mržnje i osvete izaziva nove žrtve, a izgledi se za postizanje mira sve više udaljuju. Molimo se – zaključio je Papa - da se ta spirala nasilja, koja je ovih posljednjih dana postala posebno okrutna, pretvori u povjerenje i uzajamno poštivanje kako bi se konačno uspostavio dijalog, preduvjet pravednog mira. Sveti se otac na kraju osvrnuo i na pismo, koje je prošlih dana uputio vjernicima rimske biskupije. Nakon jubilejskih slavlja Papa Ivan Pavao II. upozorava rimske vjernike kako je sada potrebno napraviti nacrt za buduću pastoralnu djelatnost u biskupiji. Rimska biskupija namjerava u lipnju održati posebni skup tijekom kojega će izraditi smjernice za dušobrižničku djelatnost u prvom desetljeću novog stoljeća.
Vijesti s Bliskog istoka
Papina zabrinutost za stanje na Bliskom istoku opravdanja nalazi i u jučerašnjim napetostima na palestinskom području. Napetosti je bilo i u području Gaze, a napadnut je i jedan autobus radnika. Nitko, na sreću, nije bio ozljeđen. Osim toga održani su se prosvjedi potpore Iraku. Predsjednik Pravnog vijeća autonomnog područja Gaze poslao je poruku solidarnsoti palestinskog naroda predsjeniku iračkog parlamenta. S druge strane izraelske vlasti pozorno prate razvoj stanja u Iraku dobro znajući da Saddam Hussein drži Izrael glavnim krivcem za napetosti u regiji. U unutarnjoj izraelskoj politici pak, raskol unutar laburističke stranke je sve veći. Razlog je odluka o ulasku poraženog premijera Baraka u novu vladu. Središnje tijelo stranke će se okupiti na zasjedanje kada bude objavljen sastav nove vlade.

Objavljena knjiga“Židovi, koje je spasio Pio XII”
Talijanska izdavačka kuća Logos prošlih je dana objavila knjigu: “Židovi, koje je spasio Pio XII”., u kojoj auktor Antonio Gaspari donosi do sada neobjavljenu dokumentaciju o pothvatima, koje je poduzeo Papa Pacelli oko spasavanja Židova tijekom drugog svjetskog rata. Tu se govori i o nepoznatim herojima, koji su riskirali vlastiti život, nastojeći pomoći židovima da se sklone na sigurnija mjesta. Ovom se dokumentacijom pobijaju mnoge tvrdnje Johna Cornwella, koji je svojom knjigom, izašlom prije dvije godine u Engleskoj, nastojao dokazati kako je Papa Pio XII.jako malo učinio oko spašavanja židova. Gaspari već na početku knjige, koja je u subotu predstavljena u Rimu, navodi Einsteinove riječi iz 1941: “Samo se Crkva potpuno opire Hitlerovoj kampanji, kojom se nastoji uništiti istinu”. Golda Meir je još otvorenije priznala ulogu katoličke Crkve, kada je 1958.pirgodom smrti Pape Pia XII izjavila: “Kada je strašno mučeništvo zahvatilo naš narod, Papin se glas podignuo u obranu žrtava. Oplakujmo velikog mirotvorca”. Najviše iznenađuje tvrdnja Antonia Gasparia da 80% svjedočanstva u prilog Pape Pia XII.dolazi od židova. Gaspari navodi imena talijanskih Schindlera, kao što su Giovanni Palatucci i monsinjor Angelo Rotta, koji su spasili više od 10.000 židova. Na predstavljanju knjige bivši vrhovni rabim u Rimu, Elio Toaff, iznio je vlastito iskustvo. Njega je spasio jedan župnik, skrivajući ga mjesecima u župnom stanu, a njegovu obitelj jedan drugi župnik, poslavši ju u selo Pietrassanta. Isusovac otac Peter Gumpel, koji predaje na Papinskom sveučilištu Gregorijani, je primjetio kako se crna legenda o Papi Piu XII. počela širiti 1963.godine djelom jednog njemačkog dramaturga ekstremne ljevice. To su brzo i bez ikakvog provjerevanja prihvatili protucrkveni i neki židovski krugovi, koji do danas nastavljaju klevetanjem Pape Pia XII. Otac Gumpel je potvrdio kako je Papa Pacelli, nakon pokolja 330 Rimljana u Ardeatinskim jamama, naredio svim rimskim župama i redovničkim zajednicama da pruže sklonište židovima. Samo u Rimu je na taj način spašeno 4.447 židova.

OR o 72 godišnjici Lateranskih ugovora
11.veljače prije 72 godine Sveta je Stolica potpisala s ondašnjom Kraljevinom Italije Lateranske sporazume. Taj se dan u Vatikanu svake godine obilježava kao dan državnosti, jer je tim sporazumom nastala nova država Grada Vatikana. Lateranskim je sporazumima stvoren i temelj za odnose države i Crkve u Italiji. Bitna je međutim bila i finacijska konvencija, kojom je propaloj Papinskoj državi priznata nadoknada za izgubljena područja. Od toga i danas živi i djeluje Vatikan. U veljači 1984.godine taj konkordat djelomično jeizmijenjen i prilagođen novim potrebama Crkve. U talijanskom se javnom mnijenju u posljednje vrijeme međutim raspravlja o koristi tog konkordata. Sve se više očituju zabrinjavajući znakovi nepodnosivosti tog sporazuma. S druge strane potrebno je osigurati volju za suradnjom između države i Crkve na temelju sigurnih pravila. Na tu se zabrinjavajuću raspravu prošlih dana osvrnuo i vatikanski dnevnik Osservatore Romano, primjećujući kako u Italiji raste duh sukoba. Na sreću – primjećuje Osservatore Romano – ima i onih koji upiru oči na vjerski mir i zajedničko dobro talijanskog naroda. Osservatore Romano ističe kako u Italiji smjernice i vrednovanja crkvenih pastira ne nailaze gotovo na nikakve simpatije, počevši od eutanazije pa do genetike. Neki to čak smatraju nedopuštenim miješanjem u stvaranje javnog mnijenja ili u sudove pojedinaca, skupina i ustanova. Nekada su crkvena stajališta o promjenama etičkog blaga, koje je bitno za ispravno funkcioniranje demokracije, proglašava nezakonitima. Vatikanski dnevnik na kraju ističe kako konkonrdatom Crkva ne uživa i ne želi nikakve privilegije. Konkordat nije sporazum vlada, koji bi bio stran širokim masama, već volja za suradnjom među dvije stvarnosti, koju nitko nema pravo umanjiti. Osservatore Romano primjećuje kako je potrebno povijesno istraživanje i produbljivanje tematika povezanih s konkordatom. Ispravno tumačenje događaja i razvoja situacije može pridonijeti poboljšavanju odnosa između Crkve i države u Italiji. Za to je potrebno jamčiti sigurna pravila pomoću kojih će vjersko iskustvo nastaviti animirati talijanski život, kao što su to željeli najbolji duhovi u protekla dva stoljeća.

Međunarodni kolokvij o J.H.Newmanu
Prigodom 200.obljetnice rođenja kardinala Johna Henrya Newmana, Papinsko sveučilište Urbaniana idućeg tjedna priređuje zajedno s međunarodnim centrom Newmanovih prijatelja međunarodni susret o ovom velikom filozofu i teologu. Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21.veljače 1801.godine, John Henry Newman prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine. Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja. 1824.,kada je završio studije u Oxfordu, postao je anglikanski đakon, a 4 godine kasnije župnikom svete Marije, crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu. Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi, koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište. Upisao se u Oxfordski pokret, koji je nastojao vratiti anglikanskoj Crkvi obiljžeje sveopće crkve, kao što su to imale katolička i pravoslavna Crkva. Newman je primjetio kako anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma, između katoličanstva i liberalizma te je pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve, na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate. Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxgfordsko sveučilište ni anglikanska Crkva. Zbog toga se on 1842. povukao u Littlemore i tri godine kansije prešao na katoličku vjeru. 1847. bio je zaređen za svećenika u Rimu. Time je počela druga faza njegovog životnog puta. Svojim ponašanjem je dokazao Englezima da i katolici mogu biti lojani građani. Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici, jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje. Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII. iemnovao kardinalom. Umro je u Birminghamu 1890 godine. Papa Ivan Pavao II. priznao je 1991.njegove herojske kreposti. Sada se radi na proglašenju blaženim, čemu bi trebao pridonijeti i ovaj skup na Papinskom rimskom sveučilištu Urbaniani. Radovima skupa, predhodit će u ponedjeljak, svečana sveta misa, koju će predvoditi pročelnik kongregacije za proglašenje blaženih i svetih, Jose Saraiva Martins.